Obrazovni sistem u Finskoj

downloadFinska je zemlja u kojoj je obrazovanje veoma važno i besplatno je za sve. Njihova deca imaju najbolje rezultate na PISA testovima. Djeca koja pohađaju osnovnu školu u Finskoj dobijaju besplatne udžbenike, imaju besplatnme obroke, zdrastveno i socijalno osiguranje je takođe besplatno. Finske škole su zbog toga među najboljima u Evropi.

Osnovno obrazovanje, kao i svuda, je obavezno, traje devet godina, dok srednjoškolsko obrazovanje podrazumeva tri razreda, mada oni đaci koji imaju problema sa učenjem ili koji imaju svakodnevne obaveze npr.treninge, mogu da pohađaju školu po sporijem programu, četiri godine. Fakulteti su besplatni tj. ne plaćaju se školarine, hrana je besplata na svim nivoima, a svi učitelji moraju da budu najmanje magistri tj. da imaju završene master studije.

Budući nastavnici tokom školovanja moraju da imaju praksu i u školama za odrasle, da tade u multikulturalnim sredinama, da nauče da se dobro služe savremenom tehnologijom kao i da prođu trening za rad sa decom sa posebnim potrebama, tj.onima koji su ometeni u razvoju. Profesori, takođe, moraju biti obučeni u sprovođenju istraživanja u pisanju radova.

Djeca sa posebnim potrebama u Finskoj imaju svog učitelja-asistenta, koji im pomaže pri učenju. Samo jedno dete sa posebnim potrebama može biti u razredu, kao i da ono ne smije da ima ozbilje težkoće u ponašanju. Poslije svakih sedam nedelja svi đaci pišu šta je bilo dobro, za šta smatraju da je gubljenje vremena, šta bi trebalo da se poboljša u nastavnom programu, što je neka vrsta samoocjenjivanja školskog sistema.

Mladi Finci odlično govore engleski jezik, a pored toga svi moraju da nauče i švedski jezik. Po istraživanjima Svetske zdrastvene organizacije, finski đaci su najsrećniji od svojih vršnjaka u Evropi kada treba da idu u školu. Finci rade na tome da se nastavnici osposobe za korišćenje tehnologije i da svi koriste lap topove na času.

Matura se satoji od četiri ispita: finski jezik je obavezan, a pri tome obično se biraju matematika, engleski, i švedski. Test obuhvata sve ono što se učičo predhodne tri godine

Nijesu me htjeli

      FB_IMG_1511029509879   Začeta sam u osvitu  zore sa nadom da ću nekom  ispuniti želju, da ću živjeti, disati i svojim osmijehom ispuniti nečije srce, da ću biti voljena i mažena, da ću nekom biti nada i radost .  No, ne bijah njihova nada,  pa iza zavjese neljudskosti i nerazumijevanja počeše da glume Boga.

       Nekakav  tup udarac odgurnu me  ka gornjem dijelu utrobe, koja je bila  krvava i mračna, ali mekana poput zraka odbjeglog sunca koje još miluje blagu zemlju. Kapljice plodove vodice  silazile su niz moje tijelo i udarale o zid materice, koja se grčevito borila da me zadrži stežući svoje vene poput ranjenika koji brani posljednji  pedalj svoje svete zemlje. Nesnosno škrgutanje oholih i surovih kliješta širilo je svoje otrovne pipke  ka svijetu, koji je devet mjeseci trebao da bude moja oaza, gdje sam sama sebi bila sve, zaklonjena zidovima, koje niko nije mogao da razbije i koji su trpjeli udarce  onih, kojima je moje  začeće  bilo zla kob, onih čije su stope pričvrćene za Sodomu i Gomoru.

     Drhtaj moga tijela  nadimao je zidove i oni su se presavijali praveći mekoputne figure od mojih sitnih i providnih stopala, u kojima  su se mogle uočiti  sićušne vene, nagovještavajući  kapljice krvi kao dokaz da sam živa i da postojim. Srce mi je ubrzano kucalo, a ruke i noge su sve više gurale zidove, koji su štitili  moju, od Boga obećanu zemlju. U jedan mah osjetih nešto  hladno na nozi. Shvatih da su to  kliješta. Neko ko ih je držao bio je snažan i jak , jer mi je grabio  toliko surovo nogu, da je uspio do koljena da je iščupa. Osjetila sam bol, ali  su moji zidovi i dalje bili oko mene. Čuvali su me, oni su mi bili nada. Bježala sam ka njima nadajući se da imaju Kerberove moći,  ali kliješta opet pokazaše svoju zlokobnost  i alapljivo mi odsjekoše  i drugu nogu, a onu prethodnu su seckali sve do trupa, glođući  mi kosti, meljući ih i praveći od njih prah.  Bol koji je vulkanski pekao odzvanjao je mojim izmoždenim trupom. Vriskala sam, vapila za pomoć. Usahli  zidovi mog doma  nijemo su  slušali  stravične  krike,  koji su odzvanjali iz mog oskrnavljenog tijela . Turobne oštrice , sad već toplije i oholije, zlokobno su išle ka meni. Čupali su mi i drobili dio po dio tijela i stigle do glave. Na trenutak su zastale. Odahnuh.., odahnuh… Ljubila sam zidove , plakala , molila ih za milost, molila da me odbrane od  zlih gostiju koji su zarobili moju kuću.  Međutim, zidovi su i dalje nijemo gledali u mene svjesni da upravu učestvuju u zločinu protiv čovjeka i ljudskosti.

Otisci  mojih stopala sa zidova su polako nestajali, a moj dom je bio sav krvav i jedino je moja glavica, sad već u ovom strašnom prostoru, davala živosti. Odjednom, kao iz strašnih daljina, nešto me zgrabi za  nju. Shvatih da su to opet kliješta, ali ovog puta su bila veća, strašnija i hladnija. Zavukla su svoje oštre kandže u moj mozak i oči, i počela da me vuku, sjekući me na komadiće, drobeći mi mozak, a kosti su pucketale oštreći još više noževe na vrhovima ove moćne alatke, koja je bezdušno kidala moje  poluizdrobljeno tijelo.  Za mnom su ostajali zidovi umrljani krvlju čije fleke niko nikada neće moći  da obriše i na kojima će ostati upisano da je izvršen morbidan zločin kojim  je oduzet život  nezaštićenom  stvorenju,  koje je osjaćalo  i mislilo, koje se kretalo , borilo i grčilo, iako nedovoljno razvijeno da ima sposobnosti kao odrastao čovjek da se brani, da kaže jedno veliko ne životinjskom  instinktu u čovjeku. Završila sam u nekom kontejneru, kao neko ko nije imao dušu, ko nije osjećao, ko nije bio čovjek. I prema parčetu hljeba koje nije za jesti, ima se saosjećajna, a mene su bacili kao kamen niz strašnu liticu.

       Zidovi su mi bili oslonac,  kao zaštita, pružali su mi poštovanje, divljenje i saosjećajnost. Nažalost, ovog puta su ostali bez snage.  Njihovu moć je porušilo  bezumlje ljudsko, ukleta sudbina čovjeka, njegov usud da često bude nedužna žrtva tuđih grešaka i nedokučive tajne i bezdana ljudske prirode.

Ova moja ispovijest  je moja želja da saznate da će ovom Zemljom hodati jedna djevojčica  manje. Da, bila sam djevojčica. Zamišljajte me sa kikicama i mašnicama, plavih očiju i blijedog tena. Zamišljajte me kako se igram sa lutkicama, kako odrastam i postajem žena i majka, koja će se boriti za zidove topline i ljudskosti, zidove gdje vlada ljubav i harmonija, zidove bez predrasuda i diskriminacije. Zamišljajte me i pogledajte vaše ćerkice. One žive. Opasane su tvrdim bedemima iz čijih se  šupljina  pruža svjetlost  bezgranične ljubavi protkane  roditeljstvom.

    Trebala sam da se rodim i živim u sredini gdje djevojčice nijesu omiljene i gdje muška djeca predstavljaju radost,  jer je njihovo rođenje ,, još jedna puška, još jedan oganj, još jedno selo“.

    Da, zato sam bila iseckana, izbodena, unakažena, zato su mi oduzeli dušu i bacili u mrak gdje tišina vrišti beščujno i bolno.

   Moji zidovi su prije mene štitili još dvije djevojčice. One su imale sreće, rodile su se uprkos sredini gdje nijesu bile dobrodošle. Ja sam bila treća, čekao se sin, čekao, ali ,,tuđa sreća, tuđa večera, tuđa kost“ bola je moje zidove, oskrnavila ih, zgužvala u grijehu trpeći pritisak nemilosrdnosti  nečasnih bogohulnika.

           Ubili su me zato što  je  moja plodova vodica pokazala da njome plutaju x hromozomi. Moji zidovi su štitili žensko dijete, štitili su ljudsko biće, štitili su čovjeka.  Neko je htio  sina, nasljednika, onoga koji će produžiti lozu, prezime…

          Savremene medicinske metode su produžile mnogima život, čovjek se humanizovao, izvukao se iz ljušture primitivizma i dogmatizma, nauka napreduje, ali oni koji su porušili i oskrnavili moje zidove, još lutaju zaboravljajući na ljudskost i Boga .

 Nijesu me htjeli!

 

Online učenje

ra;unaUčenje je složen proces, a sada je i fleksibilniji jer je uz pomoć online učenja putem interneta obrazovanje pomjerilo svoje granice. Sada istovremeno možemo čitati, slušati i nešto gledati. Možemo uštedjeti novac i vrijeme, a povratnu informaciju možemo dobiti brzo i lako. Prednost ovog tipa učenja jeste i neograničen broj inofrmacija koje su nam dostupne u bilo koje vrijeme. Učenici uče nezavisno, na mjestu koje sami odaberu. Koriste kvalitetne nastavne programe. Mogu diskutovati sa drugima. Pristupačno je čak i osobama sa oštećenim sluhom. Nedostatak je što je pojedinac izolovan ispred računara jer je virtuelni svijet drugačiji od stvarnog gdje npr. učenici provode više vremena sa društvom i profesorima. Tako djeca postaju asocijalna i otuđena.

online edukacija